Srijeda, 17. Avgusta 2022.
Putovanja & Zanimljivosti

Sve što niste znali o istoriji tetoviranja

U nekim ranijim vremenima, tetovaže su uglavnom bile sinonim za sumnjive likove, bajkere i mornare. Danas se bez ikakvih problema svrstavaju u umjetnost i tako ih svi i predstavljaju. Tetovaže za nekoga predstavljaju stil života, nekima privremeni, nekima trajni, jednima ukras, a drugima ritual. Iako se stalno govori o štetnosti mastila pod kožom, one doživljavaju neverovatnu ekspanziju.

Pored toga što služe kao način da ukrasimo tijelo, tetovaže su i jedan vid izražavanja i čuvanja uspomena. Riječ „tetovaža“ potiče od polinezijske reči „ta“ – crtati, precrtavati i tahićanske reči „tatau“ – nešto označiti. Nastaju tako što se pomoću iglice nanosi boja ispod kože. Vjeruje se da je prva tetovaža nastala sasvim slučajno – osoba je ranu trljala prljavom rukom od pepela i kada je rana zarasla ispod kože je ostao trajni trag, odnosno tetovaža.

Samjuel O’Rejli, tatoo umetnik iz Njujorka, iskoristio je Edisonovo penkalo za tetoviranje. On je penkalo prilagodio svojih potrebama i patentirao ga 1891. godine. Na taj način nastala je prva mašina za tetoviranje koja je koristila sličan princip kao i današnje mašine.

Najstariji dokazi tetovaže pronađeni su na takozvanom Ledenom čovjeku, čije je 5.200 godina staro zamrznuto tijelo pronađeno 1991. godine. Na njegovom tijelu pronađeno je čak 57 tetovaža, a mjesta na kojima se nalaze sugerišu da je Ledeni čovjek verovatno bolovao od artritisa, pa je tetoviran iz terapeutskih razloga.

Dugo se verovalo da je ritual tetoviranja započeo tetoviranjem ženskog tela. Primjeri takvih tetovaža bili su nekoliko mumificiranih ženskih tela iz Egipta, koji potiču 2.000 godina prije nove ere. Arheolozi su takve primjere ženskih mumija često ostavljali za sobom, misleći da su nižeg statusa. Međutim, pokazalo se da je jedna od njih, koju su opisivali kao konkubina, zapravo bila vrhovna sveštenica Amunet. Tetoviranje u Starom Egiptu, pored terapeutskog rituala, služilo je i kao amajlija ženama u teškim razdobljima, kao što su trudnoća i porođaj, a teovirale su se u području stomaka, bedra i grudi.

U polinezijskoj kulturi, tetoviranje ima veliko istorijsko značenje i smatra se najfascinantnijom vještinom u antičkom svijetu. Veruje se da se „mana“ osobe, njena duhovna moć životne sile, pokazuje tetovažom. Na Havajima su tetovaže imale cilj očuvanja zdravlja. Umetnost tetoviranja naziva se „kakau“, pa je poznato da su se žene tetovirale po rukama, prstima, zglobovima, a ponekad i po – jeziku. U Indiji i na Tajlandu su tetovaže takođe prisutne u svrhu zaštite, ali su žene isključene iz obreda. I to ne samo zato što nisu smjele da dotiču monahe, nego i zato što su Tajlanđani vjerovali da je žena i sama dovoljno snažna i da joj ne treba dodatna zaštita. Eskimke su tetovirale kožu lica, tačnije bradu, kako bi iskazale bračni status i pripadnost grupi i grupni identitet. Žene Maora takođe su se tetovirale po licu – najčešće su to bile tetovaže oko nosa i usana, a tetovirale su se kako bi usporile starenje kože i stvaranje bora.

Pored toga što su se žene tetovirale, one su i bile inspiracija za stvaranje tetovaža. Mornari su često sa svojih putovanja donosili suvenire u obliku tetovaža (srce,
cvijeće, sirene), a najčešći motiv pripadnika mornarice u Drugom svetskom ratu bile su pin – ap devojke.

Kako bi se loša reputacija tetoviranih, ali i tatoo majstora otklonila, u Americi su napravljene emisije koje prate nekoliko tatoo majstora, njihove priče i iskustva, kao i razloge ljudi koji se na tetovaže odluče.

/www.portalmladi.com/

Naslovna
Puls Grada
Preduzetništvo
Sport
Ljepota & Zdravlje
Kutak za roditelje
Dom & Enterijer
Kultura & Obrazovanje
Gastro
Putovanja & Zanimljivosti
Auto Moto & Hi Tech