U eri gdje svi imaju „petogodišnji plan“ i trče ka uspjehu, postavlja se pitanje da li svako postignuće vrijedi ako ga plaćamo zdravljem?
Moderno doba sa sobom nosi užurbanost, ali i pritisak nametnut od strane društvenih mreža, porodice i zajednice. Promoviše se ideja savršenog života sa ciljem postizanja velikih ciljeva u što kraćem roku. Mladima se servira koncept završetka škole i fakulteta, pronalazak posla iz snova, izgradnje stabilne finansijske budućnosti, te pri tom, i uspostavljanje balansa između privatnog i poslovnog života – i to sve prije tridesete godine. Međutim, realna slika je nešto drugačija; jer ipak iako svijet napreduje vrtoglavom brzinom, mladi danas nose na ramenima težinu svih pritisaka i izazova modernog društva, zaboravljajući na važnu stavku – mentalno zdravlje.
Pri suočavanju sa navedenim preprekama koje populariziraju idealizam, jako je bitno razlikovati i prihvatiti razlike između sopstvenih ciljeva, i onih nametnutih od strane društva. Svako od nas ima pravo postaviti ličnu definiciju uspjeha, onu koja se podudara sa našim unutrašnjim željama i vrijednostima, a ne onim koje se nameću spolja.
Pored toga, fokus treba biti stavljen na rješavanje manjih koraka, kako bismo ostvarili finalni cilj. Dakle prioritetiziranje kratkoročnih solucija koje nam dozvoljavaju praćenje napretka, a samim time i izbjegavanje osjećaja preopterećenja i preplavljujućih emocija.
Jedna od najvećih iluzija je uvjerenje da je uspjeh linearan. U stvarnosti, bitno je razumjeti da je to proces i putovanje u kojem nema prečica ni olakšica. Brojni usponi i padovi će se desiti na tom putu, ali samim time i lekcije i prilagođavanja. Prihvatanje te stvarnosti nam pomaže da sagledamo situaciju iz drugačije perspektive i shvatimo da neki mali neuspjeh ne znači da nismo dovoljno dobri i vrijedni.
Također, bitno je napomenuti da je uredu napraviti pauzu. Čak šta više, poželjno je odvojiti vrijeme za druge stvari i aktivnosti gdje nema pritiska na rezultate. To može biti fizička aktivnost kako bi regulisali emocije i energiju, meditacija za smanjenje mentalne preopterećenosti ili neki hobi koji nije povezan sa uspjehom. Važno je identifikovati znakove burnout-a, te razvijati sposobnosti prepoznavanje signalizacije koju nam tijelo šalje.
Naravno, ne treba zaboraviti važnost traženja podrške kada nam je ona potrebna. U momentima kada osjećamo prevelik stres i pritisak, poželjno je obratiti se porodici, prijateljima ili stručnjacima. Podrška drugih nam može pomoći u sagledavanju situacije iz druge perspektive, a osjećaj da nismo sami u borbi protiv pritiska donosi olakšanje i snagu.
Uspjeh je dakle putovanje kojem težimo, u kojem učimo, ali je važno zapamtiti da ga ne trebamo postići pod cijenu našeg mentalnog zdravlja. Uz postavljanje pravih prioriteta, adekvatno suočavanje sa stresom i odgovarajuću podršku, možemo pronaći balans koji nam omogućava da rastemo, ali i da ostanemo povezani sami sa sobom. Jer na kraju, sve se svodi na to da pravi uspjeh leži u harmoniji između onoga što želimo postići i toga da ostanemo ispunjeni i zadovoljni.
-Ajna Dizdarević / hocu.ba
