Djeca i tinejdžeri svakodnevno prolaze kroz razne emocionalne izazove, ali mnogi od njih biraju da ćute o svojim problemima. Strah od osude, sram i osjećaj da ih niko neće razumjeti najčešći su razlozi zbog kojih djeca ne dijele svoja osjećanja sa odraslima. Kako ih ohrabriti da se otvore i pružiti im podršku koju trebaju?
Glavni razlozi zbog kojih djeca ćute o svojim emocijama
- Strah od osude i kazne: Djeca se često boje da će biti kritikovana ili kažnjavana ako izraze svoje osjećaje. Posebno ako su doživjela negativne reakcije u prošlosti, mogu izbjegavati razgovore o teškim temama.
- Sram i nelagoda: Osjećaj stida može ih spriječiti da podijele svoje probleme, posebno kada se suočavaju s emocionalnim izazovima poput anksioznosti, depresije ili problema u prijateljskim odnosima.
- Osjećaj da ih niko neće razumjeti: Djeca često vjeruju da odrasli ne mogu shvatiti njihova iskustva i osjećaje, što ih dovodi do zatvaranja u sebe.
- Društveni pritisak i strah od odbacivanja: Mnogi mladi se boje da će biti isključeni iz društva ako pokažu ranjivost ili priznaju da imaju problem.
- Nedostatak prilike za razgovor: U brzom tempu svakodnevnog života, djeca mogu osjetiti da roditelji i nastavnici nemaju vremena ili volje da ih saslušaju.
Kako ohrabriti djecu da se otvore?
- Stvoriti sigurno i podržavajuće okruženje. Djeca trebaju znati da ih roditelji i nastavnici podržavaju bez osude. Redovni razgovori i aktivno slušanje su ključni.
- Pokazati razumijevanje i empatiju. Umjesto da odmah nudite rješenja, prvo ih saslušajte i priznajte njihova osjećanja. Rečenice poput “Razumijem da ti je teško” mogu mnogo značiti.
- Poticati razgovor kroz svakodnevne aktivnosti. Ne mora svaki razgovor biti ozbiljan. Ponekad će djeca lakše podijeliti kako se osjećaju tokom zajedničkih aktivnosti poput igre ili vožnje u automobilu.
- Izbjegavati minimiziranje problema. Rečenice poput “To nije ništa strašno” mogu natjerati dijete da se osjeća neshvaćeno i obeshrabriti ga da priča o svojim emocijama.
- Ohrabrivati izražavanje emocija. Djeca trebaju naučiti da je u redu izražavati kako se osjećaju. Korištenje knjiga, crteža ili igara može im pomoći da lakše izraze svoje misli.
Ohrabrivanje djece da otvoreno govore o svojim problemima nije samo odgovornost roditelja, već cijelog društva. Kada pokažemo razumijevanje, pružimo im siguran prostor i osnažimo ih da izraze svoje emocije, pomažemo im da razviju zdrav odnos prema svom mentalnom zdravlju i prevaziđu izazove s kojima se suočavaju.
Statistika koja zabrinjava: Prema podacima UNICEF-a, čak 70% djece i tinejdžera s mentalnim poteškoćama ne dobije odgovarajuću pomoć. Takođe, 50% mentalnih poremećaja razvija se prije 14. godine, što znači da je rano prepoznavanje problema ključno.
Svako dijete zaslužuje podršku i siguran prostor u kojem može izraziti svoje emocije bez straha od osude. Na nama, odraslima, je da ih ohrabrimo, da budemo tu za njih i da ih podsjetimo da nisu sami. Razgovor može spasiti život – počnimo ga danas.
