Četvrtak, 20. Juna 2024.
Ljepota & Zdravlje Puls Grada

BANJALUČANIN KOJI JE POBIJEDIO KORONU: U sjajnoj kondiciji, bez udruženih oboljenja završio u bolnici sa teškom kliničkom slikom, pet dana na intenzivnoj njezi

„Virus je stvaran i treba što dalje bježati od njega“, ovako svoju višesedmičnu borbu sa virusom korona opisuje za BUKU G.M. (1974. godište) iz Banjaluke.

On je proveo u bolnici ukupno 12 dana, od toga 5 dana na intenzivnoj njezi na Infektivnoj klinici, a ostalo na lokaciji stare Pulmogije.

„Ukratko, teška borba sa virusom“, kaže naš sagovornik.

Pored njega, virusom korona inficirana je bila njegova kompletna porodica – supruga, kćerka i sin.

„Supruga i sin su bili takođe inficirani, ali pretpostavljamo da je i ćerka bila takođe. Pošto su djeca bila testirana tek kad je supruga radila kontrolni nalaz (tad je sin bio pozitivan, a kćerka negativna), mi mislimo da je i ćerka tad već ‘pobijedila’ koronu”, priča G.M.

Kako se zarazio, nije sasvim siguran. Nakon pojave prvih simptoma, izolovali su se od okoline.

„Nažalost, vjerovatno zahvaljujući pojedinim neodgovornim licima, desilo se da se i ja i moja porodica nađemo u tzv. porodičnom klasteru. Ne znam tačno kako, ali ono što znam zasigurno da smo se ja i moja porodica od samog početka epidemije držali svih propisanih mjera. Takođe, zasigurno znam da nikome dalje nismo prenijeli, jer smo se od prve pojave simptoma stopostotno izolovali od svih. Ta činjenica me čini ponosnim i srećnim, koliko se može biti u ovoj situaciji. Pogotovo što nismo ugrozili naše roditelje koji su najosjetljivija grupa“, kaže on.

Njegovi simptomi su na početku bili lakši. Kašalj, malaksalost, glavobolja, bolovi u mišićima, dijareja, gubitak čula okusa i mirisa i taj čuveni plitki dah i to sve bez temperature.

„Ali nakon 5 dana, stanje se drastično pogoršava. Kreće temperatura – u rasponu od 37-38,3, izraziti kašalj i pojačava se kratak dah. To je ono što doktori stalno ponavljaju – a skoro niko im ne vjeruje, da se situacija kod ovog virusa u sekundi mijenja. I ta nevjerovatna jeza koja kreće na 36,7 i onda pojačava kako temperatura raste. I onda mi neko kaže da je ovaj virus poput obične gripe, čak i lakši!“, upozorava.

Kako  je od početka bio na vezi i svakodnevno u kontaktu sa higijensko-epidemiološkom službom, dogovorio je da dođu po njega i odvedu ga na Infektivnu kliniku na pregled.

Tako je bilo i primljen je u bolnicu.

„Ovdje moram naglasiti profesionalni odnos higijensko-epidemiološke službe, od prvog momenta i javljanja rezultata prvog testiranja, pa sve do kontrolnih nalaza. Takođe, uvažili su naš specifični status i nisu nas poslali u Studentski dom, jer u tom momentu djeca nisu bila testirana“, dodaje.

Ukupno je proveo u bolnici 12 dana, od toga 5 dana na intenzivnoj njezi na Infektivnoj klinici, a ostalo na lokaciji stare Pulmogije.
Klinička slika – teška komplikacija kovid virusa – obostrana upala pluća.

„Uključene terapije – antibiotici, hlorokin, slikanje pluća – 4 puta za 12 dana, 24h praćenje od strane ‘herojskog’ osoblja Infektivne klinike. Ukratko, teška borba sa virusom 5 dana, a onda kad su ljekari procijenili da više nema opasnosti od najgoreg, prebačen sam na staru lokaciju Pulmogije, gdje je nastavljena terapija i gdje sam sačekao kontrolna testiranja. Nakon drugog negativnog nalaza, pušten sam kući na još 14 dana kućne izolacije koja je istekla 24/04/2020, kada sam i konačno postao ‘slobodan’ čovjek“, priča ovaj Banjalučanin.

Najteže mu je, kaže, pala razdvojenost od porodice koja je ostala u stanu u izolaciji, a koji su takođe bili pozitivni.

„Pošto sam se na svojoj koži uvjerio kako se stanje lako pogorša, brinuo sam se da se to ne desi i njima. A ja nisam pored njih da im pomognem, niti može bilo ko da uđe u stan kod njih. Srećom, njihovo stanje je bilo ok, bez upale pluća i teže kliničke slike. Naravno, strahovao sam i za svoj život, tačnije da više nikad neću vidjeti svoje najmilije. Činjenica da ste sami u bolnici i da vam niko ne može doći u posjetu i da, nažalost, možete umrijeti bukvalno sami je zaista užasavajuća. Moram napomenuti da je sve to bilo lakše podnijeti uz nevjerovatnu podršku ljekara i sestara. Iako su bili u zaštitnim odijelima kao neki vanzemaljci, njihova toplina se bukvalno mogla osjetiti“, priča nam.

Sada se osjeća kao pobjednik. I on i njegovi najmiliji.

„Hvala Bogu, svi smo negativni i izašli iz izolacije, tako da možemo reći da smo pobijedili koronu. Jedino mene očekuje kontrola pluća, jer se navršava mjesec dana od izlaska iz bolnice. Polako se oporavljam i nadam se da ove komplikacije sa plućima neće izazvati posljedice ili bar da one budu minimalne“, dodaje.

Počeo je sa laganim šetnjama i nada se da će moći ubrzo da se vrati rekreativnom trčanju.

„Da, to sam zaboravio da naglasim, već nekoliko godina se bavim rekreativno trčanjem i do sad imam istrčanih 6 polumaratona i još 20-ak kraćih trka. I taman sam bio u završnim pripremama za polumaratone u Trebinju i Banjaluci kad sam ‘fasovao’ ovo zlo. Dakle, u sjajnoj kondiciji, bez udruženih oboljenja. I opet završio u bolnici“, ističe on.

Pitali smo ga šta to znači biti inficiran korona virusom.

„Kao prvo, znači dosta neizvjesnosti, jer je ovo nešto novo, bolest za koju nema lijeka, niti vakcine. Znači i strah definitvno, pogotovo kad se stvari zakomplikuju, a vi ste izolovani od svih“, ističe uz poruku: „Ovo nije zezancija, niti neka svjetska zavjera. Ljudi se bore za život i umiru od ove pošasti. Onima koji ne vjeruju i pametuju po društvenim mrežama – od srca preporučujem da se jave i da volontiraju par dana među pozitivnima u bolnici. I to bez zaštitne opreme, jer oni tvrde da je sve ovo velika laž!“

Za one koji minimiziraju ulogu ljekara i ostalog medicinskog osoblja, preporučuje da obuku zaštitna odijela, naočare, duple rukavice i provedu nekoliko sati, a da nište ne rade.

„Eto, ne moraju da stavljaju braunile, vade krv, daju terapije…Samo da ih ne skidaju par sati. I da, da budu izloženi virusu i riziku da se sami zaraze. Zato sam bijesan kad čitam ove bjesomučne napade na naše zdravstvene radnike. A tek u kakvim uslovima ti ljudi rade… Da se ja pitam, ja bih im povisio platu za 1000 maraka, a ne samo dao jednom dodatak“, poručuje.

Za kraj navodi jedan tragikomičan primjer kako je zapravo medicinskim radnicima.

„Medicinski brat mi je uključio terapiju i krenuo da izađe iz sobe i udario u zid. Naočare su zamaglile i on bukvalno nije vidio gdje su vrata. Da ne govorim da se ljudi bukvalno tope u onim skafanderima. Zato, ljudi, još jednom, čuvajte se i poštujte uputstva nadležnih. Sve što kažu je istina i broj ljudi u bolnicama, broj zaraženih, nažalost, i broj umrlih“, zaključuje Banjalučanin G.M. za BUKU.

Naslovna
Puls Grada
Preduzetništvo
Sport
Ljepota & Zdravlje
Kutak za roditelje
Dom & Enterijer
Kultura & Obrazovanje
Gastro
Putovanja & Zanimljivosti
Auto Moto & Hi Tech