Ne zbog lakog porođaja, jer je sve samo ne lak. Carski je zbog žene carice koja kroz njegov oporavak prolazi. Koja istog dana ustaje pod najjačim bolovima ikada osjećanim, držeći se za ranu i stiskajući zube, sve zbog malog bića u drugoj sobi.
Zbog bića koje čeka da joj dođe i bude postavljeno na grudi. Carski je zbog suza koje suzdržava u operacionoj sali, zbog brige da li će sve biti uredu sa bebom. Buđenja iz anestezije i prvo što upitah “da li je beba dobro”. Carski je zbog jačine koju do sada nije spoznala. Dok joj svježe operisanoj pritiskaju stomak, previjaju ranu a ona glasa nepusti.Zbog dijeteta koje joj se stavi u krevetu do nje,da ga pomazi, pomirise. Carski je jer je žena carica, dok posmatra druge mame kako sa lakoćom hodaju i nosaju svoje bebe
Carica koja uprkos svemu ustane i podigne je dok plače. Napravi par koraka iako ima osjećaj da se život iz nje cijedi. Ljubi je, nosi od ugla do ugla u rukama sto drhte. Kojoj usta nisu tri dana okusila ni vode ni hljeba. I na kraju dana kaže “Vrijedilo je “. Stojeći pred ogledalom u spavaćici sa krvavim flekama i, blijedim licem, popucalim venama, al sa iskrom u očima. Jer je osjetila prvi stisak svog malog borca. Prvi znak da će uspjeti zajedno, ma koliko bilo teško.
