Gradskoj upravi Banjaluka danas je dostavljena inicijativa da čika Ale dobije nagradu grada…
Inicijativa za dodjelu nagrade Ključ Grada Banjaluka, sa Poveljom “Počasni građanin grada Banjaluke” Aliji Mahmutoviću Ali danas je dostavljena Skupštini Grada Banjaluka, tačnije Komisiji za nagrade i priznanja
Inicijativu su dostavili građani Banjaluke, od kojih je jedan broj potpisao i peticiju koja je priložena uz ovu inicijativu. Peticiju je potpisalo 1.037, a online peticiju 457 građana.
Iz ove inicijative podsjećaju da kako stoji u Javnom pozivu, ova nagrada se dodjeljuje kao poseban vid priznanja za djela i rad od opšteg značaja, u svim oblastima stvaralaštva. Vjeruju da niko kao čika Ale nije ugradio, na sebi svojstven način, cijeli svoj život u ovaj grad i za dobrobit njegovih stanovnika.
U obrazloženju se navodi da je Alija Mahmutović Ale sigurno najupečatljivija živa legenda grada na Vrbasu. Malo je osoba koje su ostale tako neumorno vjerne gradu, njegovim građanima, ulicama, Vrbasu, Kastelu i djeci.
“Generacije mališana odrasle su uz slatkiše i voće koje je sa osmijehom nesebično dijelio. Čika Ale je poklone i dobrotu dijelio i odraslima, onima koji su rasli sa ovim gradom, ali i onima koji su u njega došli bilo da ostanu i žive ovdje, bilo da su samo prolaznici ili posjetioci. Sa punim pravom prozvaše ga Živim duhom Banjaluke, Živom legendom, Kišnim čovjekom. Smatramo da ni jedna osoba u proteklih 50 godina nije izmamila toliko osmijeha, i sreće na licima ljudi kao naš čika Ale. Za njega ne postoje razlike, sva djeca su samo djeca i sva zaslužuju slatkiš i osmijeh. Zbog toga ga u svojim srcima nose generacije naših sugrađana, od kojih mnogi trenutno žive izvan našeg grada”, kažu u obrazloženju.
Dodaju da u svom svakodnevnom obilasku grada, u susretima sa ljudima, on zastane, pita za zdravlje, za porodicu, poželi sreću.
“Ni jedna osoba nije toliko svojih sugrađana ‘ispratila’ sa ovog svijeta kao naš čika Ale. Sahrane, sprovodi, dženaze, ni tu nije nikada pravio razlike, a jedini kriterijum mu je da je neko dobar čovjek koji zaslužuje da se od njega posljednji put oprosti, da baci taj zadnji grumen zemlje i pomoli se za dušu te osobe. Znaju ga naši sugrađani i kao saobraćajca amatera. Kaže čika Ale da je to njegov hobi i da traje od 9. maja 1960. godine kada se kod džamije Ferhadija dogodio sudar. Sjeća se i učesnika u tom sudaru, čak i brojeva registracija vozila”.
Podsjećaju da je godinama Ale vrijedno i predano skupljao i slagao kamenje na Vrbasu nizvodno od Gradskog mosta. Banjalučani ga odmah prozvaše – Alijino ostrvo. Iako je Vrbas često znao da podivlja, Alino ostrvo je i danas tamo gdje ga je njegov tvorac načinio.
“Postoje razna djela od opšteg značaja, postoje i razni oblici stvaralaštva, ali pokazivati cijeli život ljubav i nesebičnost prema čovjeku, životinjama, prirodi, biti uvijek nasmijan i širiti optimizam je poseban dar koji imaju samo rijetki. To su djela koja stvaraju duh jednoga grada. Građani su te vrijednosti prepoznali, a iskreno se nadamo da ćete i vi”, stoji u obrazloženju.
Biografija Alije Mamutović Ale
Alije Mamutović rođen je krajem 1941. godine u prigradskom naselju Vrbanja. Ale je četvrto dijete od oca Mustafe i majke Adevije. Kada su 1944. godine avioni bombardovali jedan most na rijeci Vrbanji, koji je bio u neposrednoj blizini Aline kuće, kao dvogodišnjak je pogođen sa 12 gelera u glavu i nakon operacije bilo je preporučeno da se smjesti u ustanovu za osobe sa posebnim potrebama.
Njegova majka Adevija to nije prihvatila i odgaja Alu u duhu ljubavi. Otac Mustafa umire kada je Ale imao šest godina. Uprkos povredama koje je zadobio uspjeva završiti 4 razreda osnovne škole, a nastavlja da se obrazuje, sam i svojim vlastitim trudom.
Danas je on izuzetan poznavalac geografije, banjalučkih porodica, a zahvaljujući odličnom pamćenju on pamti avionske katastrofe, auto oznake, brojeve sličica životinjskog carstva, zbog čega ga često zovu i Kišni čovjek. Majka mu umire 1990. godine , a o njemu se dalje nastavlja brinuti sestra Hanumica, koja je umrla 2012. godine. Ale živi u stanu kojeg je njegova mati dobila kao nosilac spomenice 1941. godine.
