Balansirati između priznavanja stvarnosti onakva kakva jeste i održavanja pozitivnog stava može biti veliki izazov. Ideja o pretvaranju da je sve u redu, čak i kada se suočavamo s neviđenom krizom, postala je uobičajena, umotana u poklon pozitivnosti i zahvalnosti za male svakodnevne blagoslove.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da postoji tanka linija između praktikovanja zahvalnosti i potiskivanja stvarnih osjećaja pod okriljem toksične pozitivnosti.
Šta je zahvalnost?
Prvi korak u dijagnostifikovanju da li praktikujemo zahvalnost ili toksičnu pozitivnost jeste da znamo i razumijemo djelokrug svakog od njih. Zahvalnost se može opisati kao duboko uvažavanje nečega, bilo opipljivog ili nematerijalnog, što rezultira pozitivnim psihološkim efektom. Istraživanja sugerišu da zahvalnost pozitivno korelira sa srećom, otpornošću i poboljšanim samopoštovanjem. Zahvalnost je zdrava, pozitivna za uvažavanje malih emocija ili velikih stvari u našim životima. To je osjećaj koji ne njeguje samo snažnu vezu sa samim sobom, već i sa drugima.
Šta je toksična pozitivnost?
Nezdrav čin maskiranja stvarnosti nečijih emocija stalnim angažovanjem u prisilnim pozitivnim afirmacijama je toksična pozitivnost. Popularna fraza “samo dobre vibracije” služi za izbjegavanje svih negativnih iskustava. To je oblik poricanja i poništavanja nečijeg emocionalnog iskustva.
Kada se pozitivnost pretjerano koristi kao prikrivanje kako bismo pronašli optimalno stanje sreće, potiskujemo svoje iskrene emocije i ljudska iskustva. Toksična pozitivnost se može klasifikovati kao preokupacija pozitivnim razmišljanjem. To proizilazi iz sistema vjerovanja da pozitivan spin treba primijeniti na sve situacije, bez obzira koliko teške, što je gotovo nemoguće.
Zahvalnost naspram toksične pozitivnosti
Stručnjaci smatraju da postoji tanka linija između zahvalnosti i toksične pozitivnosti i da ih je često teško razlikovati. Budući da nas toksična pozitivnost tjera da osjećamo zahvalnost čak i kada je to gotovo nemoguće, dolazi do osjećaja krivice jer nismo dovoljno zahvalni za životne situacije. Na primjer, ako prijateljica izgubi posao i iskusi tugu, toksična pozitivnost bi je navela da povjeruje u misli poput: pogledaj vedriju stranu, to je trebalo biti, to je znak da se krene dalje… Ovaj oblik pronalaženja zahvalnosti traži od nas da poništimo svoje nepovoljno iskustvo ili da ga prigušimo lažnom zahvalnošću.
Ne trebamo negirati negativna iskustva da bismo odabrali sreću – oboje mogu postojati istovremeno. Sa toksičnom pozitivnošću, odbacujemo priznavanje trenutnih poteškoća i fokusiramo se na način razmišljanja samo sa pozitivnim vibracijama koji poništava naše strahove i borbe.
Kako toksična pozitivnost utiče na naše mentalno zdravlje
Uz zahvalnost, postoji prostor da se traži dobro, a ipak se priznaju poteškoće i borbe, dok toksična pozitivnost vjeruje da se svaka nedaća minimalizuje u korist gledanja samo dobrog i odbacivanja lošeg. Ako se ne kontroliše, toksični stav prema pozitivnosti može uzrokovati velike psihičke poteškoće. Morati biti pozitivan sve vrijeme znači utišati negativne emocije. Ovaj pritisak znači da možemo zaobići i potisnuti negativne emocije i ne stvoriti neophodan prostor za psihološki procesiranje bilo kakve nevolje ili traume na zdrav način.
Kako praktikovati zahvalnost umjesto toksične pozitivnosti u svakodnevnom životu
- Psihologija nas uči da ne možemo birati kako se osjećamo, ali možemo odabrati način na koji ćemo reagovati na svoja osjećanja. Prije nego što skočimo u pozitivnost ili pomislimo da je sve u redu, bez obzira šta se dogodilo, prvo moramo prepoznati svoja osjećanja.
- Svakodnevno vođenje dnevnika o tome na čemu ste zahvalni na početku i na kraju dana može nam pomoći da vježbamo zahvalnost. Takođe može napraviti prostor za promatranje i razumijevanje dijelova koji stvaraju negativne ili neugodne emocije u našem životu.
- Postaviti zdrave granice s onima koji nas tjeraju da ispitujemo i maskiramo svoja iskustva pod krinkom pozitivnosti.
- Zamijeniti ideal samo pozitivne misli s utemeljenjem u sadašnjem trenutku i praktikovanjem svjesnosti u svakodnevnom životu.
–MLADIBL