Prema istraživanjima, anksioznost je sve češći problem među studentima širom svijeta, s napadima panike koji se javljaju kao jedan od najizraženijih simptoma. Osjećaj intenzivnog straha ili nelagode, povećanog pulsa, teškoća u disanju i osjećaj gubitka kontrole samo su neki od simptoma koji prate napade panike, navodi se na stranici Nacionalnog saveza za mentalne bolesti.
Piše: Eldar Abaz
Napadi panike i anksioznost predstavljaju ozbiljan izazov za mnoge studente tokom njihovog akademskog putovanja. Razumijevanje uzroka, simptoma i strategija suočavanja ključno je za pružanje podrške studentima koji se nose s ovim mentalnim izazovima. Osiguravanje pristupačnih resursa za mentalno zdravlje na fakultetima te promicanje otvorenog dijaloga o mentalnom zdravlju u studentskoj zajednici može doprinijeti stvaranju podržavajućeg okruženja koje potiče dobrobit svih studenata.
Napadi panike i anksioznost mogu imati značajan utjecaj na akademski uspjeh studenata. Osjećaj stalne napetosti i straha može ometati koncentraciju, uzrokujući smanjenu produktivnost i poteškoće u učenju. Osim toga, izbjegavanje situacija koje potencijalno izazivaju anksioznost može ograničiti aktivnosti potrebne za akademski napredak, poput sudjelovanja na predavanjima ili ispitima.
Prema istraživanjima, anksioznost je sve češći problem među studentima širom svijeta, s napadima panike koji se javljaju kao jedan od najizraženijih simptoma. Osjećaj intenzivnog straha ili nelagode, povećanog pulsa, teškoća u disanju i osjećaj gubitka kontrole samo su neki od simptoma koji prate napade panike, navodi se na stranici Nacionalnog saveza za mentalne bolesti.
Za „Karike“ je o ovoj temi govorila mlada magistrica psihologije Amina Duraković, koja ističe da je upravo disanje jedna od najpoznatijih metoda smanjivanja anksioznosti.
„Mi često zaboravljamo pravilno disati, a kada skrenemo pažnju na svoje disanje i zaista se fokusiramo na njega, misli koje izazivaju anksioznost polahko padaju u drugi plan, otkucaji srca nam se usporavaju i počinjemo da se smirujemo. Vrijedi pokušati tehniku disanja u kojoj udišemo četiri sekunde, zadržavamo zrak sedam sekundi, a izdišemo osam sekundi, s potpunom svjesnošću procesa disanja. Proces je potrebno ponavljati sve dok se ne smirimo“, ističe Duraković.
Tehnike smanjenja anksioznih napada
Duraković dodaje i to da postoje specifičnije tehnike skretanja misli, koje se mogu upariti s dubokim disanjem, poput tehnike 5-4-3-2-1 u kojoj obraćamo pažnju na našu okolinu i imenujemo 5 predmeta koje možemo vidjeti, 4 predmeta koja možemo dotaknuti, 3 predmeta koja možemo čuti, 2 predmeta koje možemo omirisati i 1 predmet koji možemo okusiti.
„Slična metoda je i fokusiranje na prvi predmet koji nam je dostupan i zatim opisivanje istog baš kao da ga opisujemo nekom slijepom vanzemaljcu: sve njegove karakteristike i namjene dok ne osjetimo da anksioznost pada.“
Stres je prisutan čitavog života, on nije i ne treba na njega gledati samo kao negativnu pojavu, jer stres u našem tijelu aktivira „bori se ili bježi“ sistem koji nam pomaže da bolje navigiramo kroz izazovne životne situacije, a služi i kao motivator.
„Svakodnevni umjereni stresovi izgrađuju naše kapacitete suočavanja i mogu imati svojevrsnu funkciju vakcinacije – dovode do veće otpornosti na stres kada smo suočeni s novim poteškoćama. Stres može postati nezdrav ako je hroničan (bez mogućnosti oporavka) ili ako je traumatičan. Nadalje, hronični stres ne nestaje uvijek kada se stresor smanji. Dijateza-stres model razumijevanja mentalnog zdravlja nam govori da kad se stres kombinuje s ličnim/prirođenim ranjivostima za mentalne poremećaje može rezultirati ispoljavanjem simptoma određenih mentalnih poremećaja. Za mnoge studente dugotrajni stres može prerasti u poremećaje mentalnog zdravlja kao što je depresija, anksiozni poremećaj ili PTSP. Međutim, moramo znati da kod ove teme govori o povezanosti, odnosno korelacijama, a ne uzročno-posljedičnim vezama jer je naše mentalno zdravlje u svakom trenutku određeno ogromnim brojem faktora“, navodi ova mlada psihologinja.
Sve ono što studiranje nosi nekada može zaista biti previše za jednog studenta, još ako uzmemo u obzir i neka životna dešavanja na koja i ne možemo direktno uticati, stoga je jasno da će se stres pojaviti. Naša sagovornica ističe da većini studenata one glavne tri stvari za očuvanje mentalnog zdravlja, poput kvalitetnog obroka, fizičke aktivnosti i dovoljno sna, nisu na listi prioriteta.
„Sasvim je logično da će student koji svoje učenje i pripremanje za ispite ostavlja za (pred)ispitnu sedmicu osjećati ogromnu količinu stresa ukoliko mu je barem i malo stalo da ispite položi. Ovo vjerovatno nije savjet koji studenti žele čuti, ali organizacija vremena i dosljedna posvećenost učenju će smanjiti stres vezan za ispitnu anksioznost, a ostavit će dovoljno prostora za osnove brige o sebi. Alkohol, droge i pretjerana konzumacija kofeina samo mogu pogoršati nivoe stresa koje osoba doživljava te je stoga od krucijalne važnosti izbjegavati ih“, navodi Duraković.
Vrijeme za sebe
Bitno je naći vremena za porodicu i prijatelje jer je povezanost s drugima izuzetno bitna za mentalno zdravlje.
„Na kraju, treba naći vremena i za vrijeme posvećeno isključivo sebi u kojem ćemo raditi ono što nam je zabavno i opuštajuće, pod uslovom da smo završili sve obaveze jer se u suprotnom nećemo moći opustiti i osjećat ćemo grižnju savjesti“, naglašava Duraković.
Osvrnula se i na užurban način i stil života, te navodi da takav tempo, ali i društvene mreže mogu negativno uticati na sve populacije, a ne samo na mlade ljude, tačnije studente.
„Budući da je riječ o relativno novoj tehnologiji, malo je istraživanja koja bi utvrdila dugoročne posljedice, dobre ili loše, korištenja društvenih mreža. Međutim, brojne studije su otkrile snažnu vezu između pretjeranog korištenja društvenih mreža i povećanog rizika za depresiju, anksioznost, usamljenost, samopovređivanje, kao i suicidalne misli. Svi smo svjesni da drugi ljudi imaju tendenciju da dijele samo najvažnije i najsjajnije trenutke svog života na društvenim mrežama, a rijetko kada objavljuju svoje loše dane. Međutim, osjećaji zavisti i nezadovoljstva koji se mogu pojaviti kada gledamo i čitamo takve objave mogu utjecati na ukupni osjećaj zadovoljstva vlastitim životom. Ovo je slučaj pogotovo kada pratimo ljude koji promoviraju toksične životne stilove bez kritičkog razmišljanja o istim. S druge strane, čini se da društvene mreže jačaju osjećaj da se drugi više zabavljaju ili žive bolje od nas. Ideja da propuštamo neke stvari u životu može utjecati na naše samopoštovanje, izazvati anksioznost i potaknuti pretjerano korištenje društvenih mreža. Nama ljudima je potreban kontakt licem u lice da bismo očuvali svoje mentalno zdravlje. Ništa ne smanjuje stres i podiže raspoloženje brže ili efikasnije od kontakta oči u oči s nekim kome je stalo do nas“, istakla je Amina Duraković, magistrica psihologije za Omladinski magazin „Karike“.
Studenti nerijetko ističu da na fakultetima postoje predmeti ili profesori koji zbog svog načina rada dodatno otežavaju studiranje, ali i stvaraju studentima napade panike i anksioznosti. Za naš magazin je o ovoj temi s aspekta studenta govorila mlada studentica s Fakulteta političkih nauka Adna Jeleč.
„Mislim da obaveze oko fakulteta nisu toliko zahtjevne da ne možemo naći vremena za njih i da ih negdje ne možemo postaviti u svom životu ako nam je stalo do toga da završimo fakultet. S druge strane je veoma bitno da se poredaju prioriteti, šta je to na prvom mjestu kod nas, a kod mene je to svakako fakultet i onda obaveze dolaze prije svega ostalog. Iako su mi možda neke stvari naravno draže od fakulteta, znam šta je prioritet. Veoma je bitno samo imati svoj neki raspored i planirati vrijeme i onda možemo stići sve, a ne samo fakultetske obaveze“, navodi Jeleč.
Adna dodaje i to da ona nema stres zbog ispita, ali i da bez obzira koliko joj fakultet bio važan u životu, nije vrijedan stresiranja i narušavanja zdravlja.
„Uvijek se može ta ocjena popraviti ako smo nezadovoljni s njom, to jeste ako smo ‘pali’. Studenti imaju ovaj svoj slogan, a to je ‘ima rokova’, i ja se stvarno pridržavam tog slogana uvijek. Ako ga ne položim ove godine, prebaciću ga na sljedeću godinu i položiću ga tada. Ne moraju biti kod mene sve desetke, meni je najvažnije da pokupim tu jednu suštinu s predmeta, da saznam što više stvari u vezi te tematike, a nisam od tih osoba koja voli i koja može da uči napamet neke definicije što zaista poneki predmeti traže“, istakla je Jeleč.
Nepravda kao glavni motiv stresa
Osvrnula se i na period ispita; kako kaže, u tom periodu uglavnom jako malo spava te se osjeća umornom jer baš zbog posvećivanja ispitima zanemari skoro sve ostalo.
„Rekla bih da su za mene najviše stresni ti periodi kada je mali razmak između rokova za određene obaveze. Volim kada ima bar jedan dan pauze između dvije obaveze, dva ispita i tako dalje“, ispričala je ova studentica.
Prisjetila se i perioda koji je bio najstresniji za nju, a odnosi se na studiranje; kako kaže, to su uglavnom bile nepravde na fakultetu koje je doživjela.
„Nervirala sam se 100 puta i stresirala oko načina studiranja, odnosa profesora prema studentima i studenticama, nekim nepravilnostima u samom obrazovanju i to je ondje gdje moj stres dobiva svoje mjesto jer to su neke stvari koje nažalost ne prolaze kao ispitni rokovi i ne prolaze kao obaveze. Čak sam jednom plakala na fakultetu, ali nije bilo uopšte vezano za ispite ni fakultetske obaveze već zbog jedne velike nepravde koja je urađena mojoj kolegici na fakultetu. Poznata mi je činjenica da studenti nekada i zaplaču zbog neke ocjene, zbog stresa, zbog brige, zabrinutosti i tako dalje, ali evo kod mene se to desilo zbog apsolutno neke druge stvari.“
„Za vrijeme samog ispita mi je najviše stresno to što nemamo dovoljno vremena i što smatram da sat vremena, pogotovo za neke određene oblike ispita, primjer esejskih pitanja, nije dovoljan i onda me najviše uhvati panika da neću stići napisati sve ono što želim jer volim razmisliti o onome što pišem, treba mi vremena da se sjetim i volim se dotaći opširno nekih stvari, a ograničenje vremena samo od sebe stvara stres, a kamoli sat vremena.“
Adna smatra da posjeta stručnom licu, psihoterapeutu ili psihologu, ne samo zbog stresa već svih otežanih životnih okolnosti, neugodnih situacija i svega što nas muči, je izuzetno pozitivna i jako poželjna.
„Smatram da ne postoji osoba koja ne treba da ode bar jednom u životu kod psihoterapeuta/psihoterapeutkinje ili psihologa/psihologinje, a ja lično sam korisnica psihoterapeutskih usluga i drago mi je da oko mene ima jedna ta pozitivna ‘pandemija’ u kojoj se sve više ljudi odlučuje na psihoterapiju, pogotovo, rekla bih, u ovim godinama tog nekog prijelaza u odraslu osobu, u osobu s drugačijim obavezama, drugačijim teretom, drugačijim pritiscima, promjenama naše svijesti i mijenjanju nas kao živih bića. Smatram da smo došli u period kada apsolutno nije popularno mišljenje da smo mi ludi ako idemo stručnjacima ovih oblasti, a da smo do prije par godina imali drugačije stanje. I zaista mi je drago što se to napokon normalizovalo i da su nenormalni samo oni koji smatraju drugačije od toga“, zaključila je Adna.
-mreza-mira.net
