Odlazak mladih ljudi unazad nekoliko godina je top tema, ne samo u Republici Srpskoj nego i u cijelom regionu.
Migracije stanovništva su jednake životnim opredjeljenjima ljudi, njihovim ambicijama, planovima, mogućnostima…
Odlazak mladih ljudi u ovom vremenu i na našem prostoru, ipak je nešto drugačije negoli u ostatku razvijenog svijeta.
Postoje indicije ka ostvarenju boljeg materijalnog statusa mladih ljudi ali su one očigledno nedovoljne da bi zaustavile svakodnevni odlazak. Kreditno zaduženje pod povoljnim kamatnim uslovima kod IRB-a, stipendije, podrška pripravnicima, podsticaji za zapošljavanje, izgradnja stambenih jedinica za mlade bračne parove su očigledno nedovoljni da zaustave ovaj negativan trend odlaska mladih iz zemlje.
Nažalost, svako od nas se susreće sa takvim problemom i pojavom, jer su to sve ljudi članovi porodice, prijatelji, komšije, kumovi, školski drugovi.
Stari ostaju usamljeni, kuće ostaju prazne, sela ostaju pusta a gradska područja osiromašena.
Iz razgovora sa jednim od takvih mladih ljudi, koji je otišao u Sloveniju, shvatio sam zapravo da njegovi razlozi nisu bili isključivo ekonomska situacija i egzistencija, kao što ni povratak u svoju zemlju neće biti na bazi eventualnog poboljšanja ekonomskih prilika.
Odlazak je bio više bunt zbog ukupnog društvenog i političkog stanja i svijesti ljudi o tome. Bunt je izrazio bježanjem od naše svakodnevnice u kojoj se sudarao sa neodgovornošću u javnom sektoru, sebičluku u privatnom, iskrivljenom medijskom slikom, narastajućom korupcijom, kriminalu, podjeli na patriote i izdajnike, neznanju te s onim najgorim, trgovinom ljudskim povjerenjem.
Slušajući svog mladog sagovornika, shvatih da ovo društvo, da naša zajednica još uvijek ne shvata šta su stvarni problemi koje treba rješavati, ili ih ne shvata ili neće da shvati.
Postoji li rješenje za ovakvo stanje? Sigurno je da postoji, samo ono nije prekidač na zidu pa da ga uključite ili isključite poput sijalice, to su procesi koji će potrajati, a dotle će iz ove naše lijepe zemlje otići i neke nove generacije mladih i obrazovanih ljudi, najboljih koje imamo u društvu.
Ali ako se za mlade ljude obezbjede optimalni uslovi za odrastanje i školovanje, iste šanse i mogućnosti za zapošljavanje, privredni ambijent i poštovanje zakona gdje će se od ličnih zarada moći pristojno živjeti i razvijati porodica, ako vratimo optimizam i vjeru u institucije, odgovornost, pravdu, pravičnost, poštenje, onda imamo šansu.
Dakle, uzroci su jasni, rješenja su moguća, šansa je ogromna ali ako je promašimo, posljedice će biti nesagledive.
Glavna poluga za suštinske društvene promjene ne leži u topuzu, već u politici i ljudima koji dobiju povjerenje na izborima.
Iako svi liče na isto, razlika među ljudima je ogromna.
Jošavka, 9. februar, 2020. godina
Željko Dubravac
