Malo je Kotorvarošana koji nisu čuli za vodopad Skakavac, koji se nalazi na granici opština Kotor-Varoš i Kneževo.
Okružen planinskim vrhovima Ježice i Golog brda usječen je kanjon male planinske rijeke Duboke, koja na nekoliko mjesta pravi spektakularne vodopade, ali najveći i najpoznatiji je svakako Skakavac.
Spektakl koji pruža vodena sila padajući sa oko 20 metara visine rijetko se viđa na ovim prostorima, a kako bi mnogim turistima, planinarima i putnicima namjernicima omogućili da ga vide, ekolozi i planinari iz ovog grada uredili su prilaz vodopadu.
Uz usku utabanu stazu napravlјeni su rukohvati za turiste koji tuda prolaze, a na prvim stablima kroz šumu označeni su planinarski znakovi – crveno-bijeli krugovi koji prolaznike vode u pravom smjeru.
Utabanom stazom kroz šumu, kroz koju je nekada prolazila pruga, dolazimo do table na kojoj piše da je vodopad udalјen 700 metara.
Lijevo se nalaze pećina i prašuma, sudeći po starosti drveća koje je tu našlo svoje stanište.
Već se čuje huk vode. Duboka teče, a nekoliko stotina metara dalјe spektakl kojeg se oči ne mogu nagledati. Srce istinskih zalјublјenika u prirodu samo može zaigrati.
Uzlazeći uz jedan veći uspon, vodopad se već nazire. Pravi dar prirode koji se rijetko gdje može naći. Sa visine od 20 metara velika količina vode slama se o stijene i pravi veličanstvene prizore.
Kraj samog vodopada u okviru projekta je napravlјena nadstrešnica sa klupama i stolom. Mjesto za roštilјanje i pjesmu, koja se doduše može teško čuti od pjesme koju pjeva vodopad. Tako je vijekovima, uvijek jedna ista melodija – nekada jača, nekada slabija.
Poseban doživlјaj na Skakavcu je zimi, kada se čitav vodopad zaledi. U unutrašnjosti se čuje huk vode, a vir u koji pada voda bude sav zaleđen. Velike ledenice pružaju veličanstven prizor.
Duboka je planinska bistra rijeka, puna potočne pastrmke, ali i svakakvih drugih riblјih vrsta. Na njoj su nekada mlјele vodenice koje su od zadnjeg rata napuštene i zarasle u korov. Od nekadašnjih vodenica nijedna ne radi, iako bi mnogi volјeli da se opet čuje lupanje mlinskog kamena i miris svježeg kukuruznog brašna.
Kotorvaroška opština bogata je i sa nekoliko vrhova viših od 1.000 metara nadmorske visine, koje lokalni planinari svake godine pohode. Mihajlovac je najviši vrh u opštini visok 1.402 metra. Tu su još Ježice 1.200 metara, Sto i drugi vrhovi.
Kotorvaroški zalјublјenici u prirodu nadaju se da će mnogi turisti u prolazu za Banjaluku ili Doboj svratiti da vide ovaj spektakl netaknute prirode. Nadaju se da će ubuduće urediti i slične vodopade, ali i obnoviti vodenice u kojima će se brašno ponovo mlјeti. Kao što se to nekada radilo…
M.S. Glaskotoravarosa.com
