Prođoh sada tom dobro poznatom uličicom, pokraj one čuvene Lazine mesnice i ugledah je.
Safikada.
Njen spomenik i tek nekoliko izgorjelih svijeća, koje su vjerovatno zapalili mladi ljudi sa velikom vjerom u ljubav.
Sa sigurnošću mogu da tvrdim, bilo to sujevjerje ili ne, da tu ima nečeg velikog i snažnog.
Postoji par legendi, ali jedna zajednička istina je simbol koji žrtvuje vjeru i borbu za ljubav.
Kažu da oni koji istinski vole i dođu zapaliti svijeću njoj, njihovu ljubav ništa ne može nadjačati.
Vrijedi pokušati?
Banjalučani će često reći kako Verona ima Romea i Juliju, a mi imamo našu Safikadu. Jednako hrabru i opijenu ljubavlju, toliko iskrenu da je kao dokaz svoje vječne vjernosti ponosno otišla u smrt.
Neko je jednom rekao da su sve velike ljubavi, one o kojima slušamo u legendama širom svijeta, ustvari tužne, pa tako i legenda o Safikadi.
Ali njena priča nije priča o smrti, iako to može tako na prvi pogled izgledati. Safikadina legenda i njen život veličaju ljubav, iskrenost i vjernost, a sama Safikada nosi u sebi nešto što nose svi veliki junaci iz legendi i priča uz koje smo odrastali.
Kao i oni, i Safikada je bila spremna da se bori i pogine za ono u šta iskreno vjeruje.
Safikada i njena tužna životna priča oduvijek je imala posebno mjesto u srcima Banjalučana.
Ovo je ujedno naša najpoznatija, ali moglo bi se reći i najnepoznatija velika legenda, jer do dana današnjeg istorija nam nije dala odgovor na pitanje ko je tačno bila Safikada.
Iako danas postoje dvije priče o porijeklu Safikade, a samim tim i dvije različite legende koje opisuju njen život i razlog zbog kojeg je tragično završila, ono što im je zajedničko jeste da obe govore o velikoj ljubavi, vjernosti i hrabrosti.
Safikaduna ili Safikada je, po mnogim pričama, unuka Ferhat-paše Sokolovića, ali se ona, kao i legenda o Safikaduni razlikuju prema različitim izvorima. Banjalučka legenda o Safikaduni govori o djevojci koja je zbog neostvarene ljubavi prema vojniku koji je služio u obližnjoj banjalučkoj tvrđavi Kastel oduzela sebi život. Postoje mnoge varijacije na detalje oko ove legende. Po nekim izvorima, Safikaduna je uzela sebi život zbog nesretne ljubavi stajući pred top koji je svakog dana salvom označavao podne. Druga legenda govori o Safikaduni koja se oglušila na zapovijed austro-ugarskog vojnika o zabrani ulaska u tvrđavu i koja je zbog svog prkosa i stradala.
Po nekim izvorima, Safikaduna je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske, što ovu legendu stavlja u kasni 16, 17. ili 18. vijek, dok je, po drugima, bila kći časne banjalučke porodice, a njen ljubavnik bio je austrijski vojnik, koji je, po mišljenju njene porodice, bio okupator i zato zabranjen i nedostojan Safikadunine ljubavi. Po toj drugoj priči, legenda o Safikaduni puno je novijeg datuma. Također se u mnogim verzijama navodi da je i vojnik nakon Safikadunine smrti također počinio samoubistvo, što ovu legendu zaista čini pričom o banjalučkim Romeu i Juliji.
Kao i legende o Safikaduni, tako i mjesto njenog posljednjeg prebivališta nije usaglašeno. Safikadunino turbe, koje je bilo dio kompleksa Ferhadije, navodno je bilo mjesto gdje je Safikaduna sahranjena. Po drugoj priči, koja je i prihvaćenija među Banjalučanima, Safikadunin grob nalazi se nedaleko od Ferhadije, u ulici koja vodi prema Kastelu. Na tom mjestu generacije Banjalučana pale svijeće uz znak želje za sretnom ljubavlju. Na osnovu ovoga moguće je da se zapravo radi o dvjema djevojkama koje imaju isprepletene legende.
Safikadunino turbe u Ferhadijinom kompleksu srušeno je zajedno s Ferhadijom 1993. od strane vlasti Republike Srpske dok njen grob bliže Kastelu još uvijek stoji, iako zapušten.
Legenda, mit ili istina o Safikaduni, djevojci iz priče o vječnoj ljubavi, koja je zbog svoje ljubavi otišla u smrt (mada istini najviše odgovara legenda o djevojci koja se oglušila na zapovijed austro-ugarskog vojnika) možda je bolje poslužila za formiranje imidža tvrđave kao mjesta gotovo kultnog okupljanja romantičara i zaljubljenih. Navodni Safikadunin grob, koji se nalazi u blizini bedema, i danas služi kao paganski oltar brojnim zaljubljenim dušama koje na dan zaljubljenih ovdje dolaze zapaliti svijeću ili ostaviti ceduljice s napisanom željom.
Anastasija Gavrilović
