„Osjećate li se preplavljeni vanjskim svijetom?
Bojite li se da napustite kuću zbog straha od panike i anksioznosti?
Da li osjetite anksioznost kada ste u javnim prostorima, gužvi ili novom okruženju?
Da li dobijate napadi panike u nepoznatom okruženju?
Da li osjećate uznemirenost ili nemir pri izlasku na javna mjesta?
Da li osjetite pretjeranu zabrinutost i strah prilikom približavanja određenim područjima?
Ako je tako, onda možda patite od stanja poznatog kao agorafobija. Agorafobija je anksiozni poremećaj koji pogađa milione ljudi širom svijeta, sprječavajući ih da žive svoj život punim plućima.“
Agorafobija je anksiozni poremećaj koji utiče na sposobnost osobe da se osjeća ugodno u određenim društvenim okruženjima ili situacijama. Ovaj strah se može manifestovati kao strah od boravka na javnim mjestima kao što su tržni centri, u javnom prijevozu, sami u gomili ili čak napuštajući kuću. Većina osoba smatra agorafobiju strahom od otvorenih prostora ili gužve, ali agorafobija nije ograničena samo na to. Može biti akutna ili hronična, a njeni učinci mogu varirati od blagih do teških. Neko ko se suočava s agorafobijom može doživjeti intenzivnu anksioznost ili paniku kada se suoči s određenim situacijama, a ozbiljnost ovog straha može uzrokovati da se osoba povuče iz društvenih interakcija.
Agorafobija je klasifikovana kao stanje anksioznosti koje se odlikuje strahom pojedinca od okolnosti ili lokacija koje potencijalno mogu izazvati osjećaj panike, bespomoćnosti ili društvenog poniženja. Pojedinci s dijagnozom agorafobije često se ponašaju „izbjegavajući,“ namjerno se kloneći specifičnih lokacija ili okolnosti za koje smatraju da je potencijalno izazovno izaći iz njih ili tražiti pomoć u slučaju pojačane anksioznosti ili napada panike. Agorafobija pokazuje niz ozbiljnosti, pri čemu su neki slučajevi duboko onesposobljeni do te mjere da pogođene osobe doživljavaju zatočeništvo u svom domu i nailaze na izazove u obavljanju rutinskih zadataka.
Agorafobiju karakteriše strah i izbjegavanje određenih događaja ili lokacija koje se često susreću u svakodnevnom životu. To uključuje, ali nije ograničeno na prenaseljena područja, sisteme javnog prevoza, pozorišta, trgovačke centre, i, u teškim slučajevima, čak i čin napuštanja doma / kuće / mjesta življenja. Strah od pojave panične epizode ili pojačane anksioznosti u takvim okolnostima predstavlja temeljnu karakteristiku agorafobije.
Agorafobija se često javlja kao rezultat prethodnog napadaja panike ili iskustva povezanog s anksioznošću. Panični poremećaj može pokazivati povezanost s gore navedenim stanjem, a također je moguće da se manifestuje nezavisno. Standardni pristup liječenju agorafobije često uključuje višestruki režim liječenja koji podrazumijeva farmakoterapiju kod psihijatra (obično antidepresivi ili anksiolitici) i tehniku sistematske desenzibilizacije poznatu kao terapija postepenog izlaganja. Ovaj sveobuhvatni pristup ima za cilj da olakša pacijentima da se suoče i progresivno prevaziđu svoje anksioznosti.
Ako se ne liječi, agorafobija ima potencijal da ozbiljno onesposobi i fizički i psihički. Važno je da oboljeli potraže liječenje kako bi im pomogli da upravljaju simptomima i vode pun i ispunjen život. Traženje pomoći od specijalista za mentalno zdravlje, naročito ljekara specijaliste psihijatrije, ključno je za osobe koje imaju agorafobiju, jer ovaj određeni poremećaj može imati značajan utjecaj na njihovo cjelokupno blagostanje i sposobnost da efikasno obavljaju svakodnevne aktivnosti. Korištenje strategija liječenja pokazalo je djelotvornost u olakšavanju sposobnosti pojedinaca da se efikasno nose sa agorafobijom i konačno prevladaju, tako da im omogućava da imaju veći osjećaj ispunjenosti u svakodnevnom postojanju.
Za Gradski Magazin piše: Dr med mr sci Aleksandar Pejić specijalista psihijatrije
Dozvoljeno prenošenje teksta uz obavezan potpis i link izvora (GMBL).
