Ovih danas smo svjedoci polemike oko plata kao da plate padaju sa nebesa, a ne da ih treba zaraditi, a pogotovo u industriji obuće i tekstila koja se bavi poslovima dorade gdje je kurs konvertibilne marke 30 godina isti i imamo 14 hiljada radnika. Odgovorno trvdim da ta industrija nema šanse da ispoštuje najnižu platu od 1050 KM.
Poznato je da je u Srbiji najniža plata za iduću godinu 780 KM.
Industrija obuće i tekstila, kao i kompletna prerađivačka industrija ne mogu da imaju kolektivni ugovor koji nema ni Srbija, nego može da ima granske ugovore. Niko ne bježi od dogovora sa Sindikatom, ali za ljubav i dogovor treba dvoje. Ja u tvornici obuće „Bosna“ i „Bema“ radim 50 godina, od toga sam 35 godina tehnički direktor. Ustupam svoju stolicu odmah, ionako sam u penziji dvije godine , ako neko može da ostvari taj spisak lijepih želja. I ja bih mu bio zahvalan.
Poznavajući predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika kao odgovornog čovjeka, smatram da on to nije rekao bez razloga i treba da sačekamo da vidimo na osnovu kojih argumenata je predsjednik rekao da će najniža plata biti 1050 KM. A ja mu odgovram da najnižu platu treba zaraditi i da ta najniža plata neće ništa da riješi, odnosno da ljude zadrži ovdje.
Tvornica obuće Bema je u prošloj godini povećala plate 30 odsto, a cijene su otišle na gore za 35 odsto i ništa nismo uradili.
Ponavljam da nema te plate koja može stići ovu skupoću i nositi se sa bahatošću trgovačkih lanaca. Ja iz Italije i Njemačke donosim potrepštine za kuću od paste za sube, deterdženta i omekšivača i tamo je to duplo jeftinije nego kod nas.
Dakle, problem je u trgovačkim lancima pa i u poljoprivredi. Izdvojimo 200 i više miliona KM za podsticaje , a stalno čujemo samo kukanje popljoprivrednika, a hrana nikad nije bila skuplja.
Industrija obuće i tekstila ima olakšice po pitanju doprinosa od Vlade RS. Bema je prošle godine preko dva miliona KM poreza platila, i moram da kažem da su te olakšice koje mi imamo već potrošene. A svi obućari i tekstilci plaćaju doprinose , podigli smo plate drastično, iscijedili vodu iz drenovine i momentalno su u velikom problemu zbog smanjenja narudžbi i klimatskoh promjena jer već tri godine nema prave zime i snijega.
Na kraju, ponovo želim da poručim da se plata zarađuje , plata se ne dobija. Moj prijedlog je da bi trebalo ukinuti najnižu platu. I 1000 KM plata u Banjaluci je nedovoljna za život, niko nije protiv povećanja plata, ali povećanjem naniže plate idemo u propast , jer će to onda biti uranilovka u industriji gdje je norma neće biti više motiva za rad i to je kraj.
Pa ko voli neka izvoli.
To pitanje doprinosa je više istrošeno. Kad se prikaže dobit tu nema ni kredita, investicija, upisana je nedovršena proizvodnja, golub na grani i ti neki analitičari, prodavači magle za koji svi manje više znamo da nikada ništa u životu nisu radili, evo ja im nudim svoju stolicu. Nek pruzmu odgovornost za 1200 radnika i sprovedu te svoje teorije u djelo.
Izvor: Marinko Umičević – Oficijalna Stranica
