“Destruktivni efekti video igara se ne odnose samo na kognitivne sposobnosti dječaka ili vrijeme reakcije, već i na njihovu motivaciju i na njihovu povezanost sa stvarnim svijetom.”
Leonard Sax
Prekomjerna upotreba video igrica može dovesti do toga da mozak bude u stalnom stanju hiperpobuđenosti. Hiperuzbuđenje izgleda drugačije za svaku osobu. To može uključivati poteškoće s obraćanjem pažnje, upravljanjem emocijama, kontrolom impulsa, praćenjem upustva i tolerisanjem frustracija. Neki odrasli ili djeca muče se s izražavanjem saosjećanja i kreativnosti i imaju smanjen interes za učenje. To može dovesti do nedostatka empatije prema drugima, što može dovesti do nasilja. Takođe, djeca koja se oslanjaju na ekrane i društvene mreže u interakciji s drugima obično se osjećaju usamljenije od djece koja komuniciraju lično.
Hronična hiperpobuđenost može imati i fizičke simptome, kao što su smanjena imunološka funkcija, razdražljivost, nervoza, depresija i nestabilna razina šećera u krvi. Kod djece, neka mogu razviti želju za slatkišima dok igraju video igrice. U kombinaciji sa sjedilačkom prirodom igranja, ishrana i težina djece također mogu negativno utjecati. Ponekad će djeca čak izbjegavati prekinuti igru kako bi otišla u toalet, što može dovesti do problema sa higijenom.
Kako igranje može postati ovisnost?
Ovisnost se definiše kao nesposobnost osobe da kontroliše upotrebu supstance ili ponašanje, uprkos negativnim posledicama. Neki ljudi koji su zaokupljeni vremenom ispred ekrana ili video igricama dok ignorišu druge normalne aktivnosti mogli bi biti blizu ispunjavanja ove definicije ovisnosti.
Pa zašto se to dešava? Centar za nagrađivanje u mozgu oslobađa dopamin kao odgovor na ugodno iskustvo ili hiperpobuđenje. Ako osoba doživi hiperuzbuđenje dok igra video igrice, mozak povezuje aktivnost s dopaminom. Osoba razvija snažan nagon da traži isto zadovoljstvo iznova i iznova. Dopamin je moćan neurotransmiter u mozgu. Pomaže u održavanju interesa i pažnje ljudi, zbog čega je ljudima teško da se otrgnu od situacije ili ponašanja. Takođe je samoojačavajuća. Što više puta ljudi iskuse takvo ponašanje, to se više dopamina oslobađa i više su potaknuti da se vrate takvom ponašanju.
Simptomi ovisnosti o vremenu ispred ekrana ili video igricama
Slično duhanu, alkoholu ili drogama, vrijeme ispred ekrana ili video igrice mogu postati ovisnost ako šteti vašem zdravlju i odnosima, a vi to ne možete kontrolisati. Važno je napomenuti da nisu svi ljudi koji prekomjerno igraju video igrice ovisni. Međutim, ako vi ili neko koga poznajete doživljavate negativne posljedice igranja video igrica, možda će vam biti od pomoći potražiti stručnu pomoć.
Neki simptomi mogu uključivati:
- intenzivan nagon za vremenom ispred ekrana ili za igranjem video igrica, a ti nagoni blokiraju druge misli;
- trošenje novca na video igrice ili ekrane, iako si to ne može priuštiti;
- smanjivanje društvenih ili rekreativnih aktivnosti radi provođenja vremena ispred ekrana ili video igrica;
- nastavak igranja video igrica ili sudjelovanja u vremenu ispred ekrana, iako to uzrokuje probleme u životu, kao što je loš učinak u školi ili na poslu, ili prepuštanje kućnih obaveza;
- pokazivanje znakova razdražljivosti, anksioznosti ili ljutnje kada je osoba prisiljena da prestane da igra, čak i na kratak vremenski period;
- laganje drugima o količini vremena koje osoba provede igrajući vidoe igrice;
- zanemarivanje sopstvenog izgleda, uključujući nedostatak interesa za dotjerivanje ili odjeću;
Zato je važno da spoznamo da kontinuirano prekomjerno korištenje ekrana može rezultovati dugotrajnim ili trajnim promjenama u mozgu koje zahtijevaju opsežan tretman ponašanja i medicinski tretman da bi se preokrenule.
Za Gradski Magazin piše: Dr med mr sci Aleksandar Pejić specijalista psihijatrije
Dozvoljeno prenošenje teksta uz obavezan potpis i link izvora (GMBL).
