Autor teksta: Željko Dubravac
Politika i sport bi po nekoj opštoj odrednici mogli biti vrlo kompatibilne djelatnosti a svjedoci smo da na ovim našim prostorima, to ipak nisu. Nažalost, sport danas u velikoj mjeri zavisi od politike, odnosno politika je sport na ovim našim prostorima tako „okovala“ da drugačije i ne može da živi.
I dok god je tako, sport će tek „preživljavati“, mladi talenti i sportisti će propadati, sportski radnici suočeni sa „političkom silom“ razočarani odlaziti i napuštati, sve ono što su godinama stvarali, ali ono što je najgore, i društvo će svakim danom sve više propadati.
A politika bi kao što joj je i glavno pisano načelo nalaže, trebalo da vodi društvo ka razvoju, prosperitetu, znanjima, poslu, zadovoljstvu, pobjedama.
Sport je slobodan, neukrotiv, svoj, prkosan, inatan, plemenit, viteški, poštovan među protivnicima, dok su ovo za politiku potpune nepoznanice.
Ova naša politika je „okovana“ političkim principima, zatvorena, zavidna, sujetna, „silna“ …
U sportu je važan tim, važna je ekipa, ne deklarativno kao u politici, već istinski, tako se uči, tako se trenira, tako se na sportskom polju ponaša svaki sportista.
U politici postoji tim, ekipa, međutim, tu se pojedinac uvijek pretpostavi ekipi, iako se deklarativno uči drugačije, iako se drugačije i predstavlja.
U sportu svaki pojedinac igra za tim, dok u politici cijeli tim treba da „igra“ za pojedinca. U sportu nije važno ko će biti strijelac, ko najbolji igrač, jer svima je važan i bitan samo tim, ekipa, a do najboljeg tačno se zna kako se stiže, dok je u politici isključivo važno koji pojedinac „mora“ biti „najbolji“…
U sportu se ne namještaju lopte pojedincu, već je to rezultat osmišljenih akcija, ponekad plod „individualnih minijatura“, lucidnosti i inspiracije, dok se u politici isključivo namješta sve pojedincu, bez obzira na sva sportska i životna načela.
Dakle, sve liči a ništa isto nije a bilo bi sjajno kada bi sport i politika bili kompatibilni, jer tada bi nam svima bilo mnogo bolje. Politika treba da uči od sporta, jer zaista ima šta da nauči, bio bi poštovan fer plej, znalo bi se ko koliko može i koji su mu dometi, vrednovao bi se talenat, znanje, rad i kvalitet, pa bi za rezultat imali sigurnu pobjedu tima a ne pojedinca i zato politika treba da uči od sporta…
Samo je u politici važan pojedinac bez obzira na rezultat ekipe, i dok god bude tako, sport će biti okovan politikom a ne politika sportom, iako bi ovo potonje bilo daleko vrednije.
