Nedavno istraživanje dovodi u pitanje učinkovitost dodataka vitamina D prehrani u borbi protiv starenja, ističući složenost i nedostatke u razumijevanju djelovanja tog suplementa.
Otkrivanje tajne gracioznog starenja dugo je fasciniralo mnoge, s nadom da bi jednostavno rješenje poput dnevne tablete, moglo vratiti vrijeme unatrag.
Među potencijalnim kandidatima jest i vitamin D, koji se ističe se zbog svoje uloge u održavanju zdravlja mišića i kostiju, ključnih dijelova ljudskog tijela koji se s godinama pogoršavaju.
Studije ukazuju na povezanost između nedostatka vitamina D i povećanog rizika od problema povezanih sa starenjem, poput gubitka mišićne mase i padova.
Ipak, rješavanje pitanja mogu li dodaci vitamina D spriječiti takvo propadanje zahtijeva kretanje kroz složeni znanstveni teren.
Nedavna znanstvena recenzija talijanskih znanstvenika baca svjetlo na tu temu, secirajući zamršene biološke procese koji leže u pozadini starenja.
Carmelinda Ruggiero, gerijatrijska specijalistica s talijanskog Sveučilišta u Perugi, naglašava složenost tih procesa.
Obilježja starenja su nevjerojatno složena i visoko međusobno povezana, kaže Ruggiero.
Studije na ljudima su rijetke, proturječne ili neuvjerljive
Dok se suplementacija vitaminom D dugo propisivala za stanja poput osteoporoze, nedavna klinička ispitivanja dovela su u sumnju njegovu učinkovitost u sprječavanju gubitka koštane mase i prijeloma uzrokovanih starenjem kod inače zdravih osoba.
Ruggierin tim zadubio se u opservacijske studije i klinička ispitivanja u vezi s potencijalnim utjecajem vitamina D na znakove starenja, pronašavši nedostatak dokaza kod ljudi te prvenstveno oslanjanje na životinjske modele.
Rezultati njihovog rada objavljeni su u časopisu Nutrients.
Iako neke studije upućuju na potencijal vitamina D da uspori epigenetsko starenje i smanji oštećenje DNK, njegovi učinci na duljinu telomera (struktura na krajevima kromosoma) ostaju neuvjerljivi.
Štoviše, određivanje optimalne doze i vremena suplementacije pokazalo se izazovnim zbog rijetkih i proturječnih studija na ljudima.
Također se javlja zabrinutost u vezi sa sigurnošću visokih doza vitamina D, koje mogu biti štetne te interakcije s drugim lijekovima.
Holistički pristup načinu života
Dok se povećanje unosa vitamina D čini intuitivnim, stručnjaci upozoravaju na pretjerano oslanjanje na dodatke prehrani, zalažući se za holističke pristupe načinu života.
Ruggiero i njezini kolege naglašavaju jaz između rezultata istraživanja i praktičnih primjena, pozivajući na oprezan pristup.
Unatoč zanimanju za potencijalnu ulogu vitamina D u ljudskoj dugovječnosti, prevođenje istraživanja u opipljive dobrobiti i dalje je dalek cilj.
U konačnici, recenzija talijanskih znanstvenika ističe potrebu za daljnjim istraživanjem kako bi se oslobodio puni potencijal vitamina D u procesu starenja.
–N1